Car Franjo I. (1768-1835) – kao Franjo II. bio je posljednji car Svetog rimskog carstva, te kao Franjo I. prvi car Austrije. Vodio je Carstvo u doba Napoleonskih ratova. Austrijsko carstvo je u doba njegove vladavine doživjelo bankrot. 1816. godine posjetio je novostečene krajeve Hrvatskog primorja i Dalmacije, među njima i Rijeku. Prikazan je kao kralj Ilirije, jedne od novoustanovljenih krunskih zemalja Carstva, čiji je Rijeka bila dio od 1816.-1822.
Grof Laval Nugent (1777-1862) – feldmaršal, političar, kolekcionar umjetnina i mecena. Iz irske plemićke obitelji. Sudjelovao je u Napoleonskim ratovima, postigao je više pobjeda protiv francuskih snaga. 1813. oslobodio je Rijeku od Francuza. Pomagao je Hrvatski narodni preporod. Njegova strast su bile povijesne građevine, poput dvoraca, i arheologija. U Rijeci je postao vlasnikom Trsatske gradine, koju je obnovio, te je ona postala muzej i njegova grobnica (mauzolej „Mir junaka“, skulptura baziliska).
Osim Trsatske gradine u Rijeci možete vidjeti i ostatke njegove bogate kolekcije umjetnina…
Posjetite Pomorski i povijeski muzej
Andrija Ljudevit Adamić (1766-1828) – centralna ličnost Rijeke svojega vremena. Iz imućne trgovačke obitelji židovskih korijena, trgovac, industrijalac, graditelj i mecena. Trgovao je duhanom, solju i drvom, a njegove trgovačke veze dosezale su osim Mediterana i istočnu Europu, Englesku i centralnu i Južnu Ameriku. Bio je jedan od glavnih pokretača industrijske proizvodnje u Rijeci (manufakture papira, konopa, jedara, stakla i likera). Podigao je prvo riječko kazalište i doveo u Rijeku prvi orkestar.
U Rijeci možete vidjeti „Adamićeve svjedoke“ i čuti zanimljivu priču o njima…
Posjetite Pomorski i povijeski muzej
As banknota – nosi latinsku devizu „Pecunia non olet – Novac ne smrdi“. Tokom svoje povijesti Rijeka se afirmirala kao grad trgovine, industrije i prometa. Zato se ova izreka s pravom može primijeniti i na Rijeku. Bez umješnosti i bogatstva pojedinih slavnih Riječana ne bi bilo ni mnogih riječkih znamenitosti…
Car Franjo Josip I. (1830-1916) – ovdje prikazan kao austrijski car. Ivan Luppis prikazao mu je s uspjehom svojeg „Spasitelja obale“. Franjo Josip i većina vladajućih struktura Monarhije bili su konzervativni, ali na polju naoružanja su rado prihvaćali inovacije. Više je puta posjetio Rijeku…
Robert Whitehead (1823-1905) – engleski inženjer, vlasnik i direktor poduzeća „Stabilimento Tecnico Fiumano“, a zatim i „Torpedofabrik Whitehead & Comp.“, prve tvornice torpeda na svijetu. Od Luppisa je preuzeo koncept torpeda i znatno ga poboljšao unijevši u njega inovacije poput žiroskopa. Bio je veliki dobrotvor, dok su njegova djeca bračnim vezama stupila u redove najuglednijeg europskog plemstva.
U Rijeci možete vidjeti palače u ulici Dolac, projektirane za Roberta Whiteheada…
Ivan Luppis (1813-1875) – iz plemenite dalmatinsko-istarske obitelji. Služio je kao pomorski časnik u austrijskoj ratnoj mornarici. Začetnik je ideje torpeda, koji je nazvao „Spasitelj obale“ (u originalu „Salvacoste“). Koncept je dalje razvio „Stabilimento Tecnico Fiumano“, a Luppis je bogato nagrađen, potkraj života i plemićkim naslovom.
Posjetite Muzej grada Rijeke
As torpeda – njegova deviza „Viribus unitis – ujedinjenim snagama“ bila je i službena deviza Austro-ugarske monarhije. Ovdje se odnosi na činjenicu da su za ostvarenje torpeda, pomorskog oružja izumljenog u Rijeci, bili potrebni potencijali mnogih ljudi pristiglih sa raznih strana svijeta i njihova harmonična suradnja. U tome je, a ne u njegovoj razornoj snazi, ljepota priče o riječkom torpedu.
Kraljica Marija Terezija (1717-1780) – pokazala je hrabrost obranivši obiteljsko nasljeđe od stranih presizanja u nizu krvavih ratova. Rijeku je zadužila poticanjem industrijske proizvodnje, poimence rafinerije šećera, u koju je uložen nizozemski kapital. Također je poticala pomorstvo. Dala je i potporu prvoj riječkoj ženskoj školi. U političkom smislu Rijeku je proglasila posebnom jedinicom („Corpus separatum“) pod mađarskom krunom.
Upravna zgrada rafinerije šećera može se i danas vidjeti u Rijeci, a likovi nad njenim portalima imaju vijence od šećerne trske…
Barunica Josephina Mollinary Vraniczany (druga polovica 19.st. – prva polovica 20.st.) – na jednoj od prvih svjetskih prezentacija rendgenskog uređaja (mjesec dana nakon Röntgenove) tada svjetski poznati fizičar, inače pomorski oficir i profesor na vojnopomorskoj akademiji u Rijeci, Peter Salcher zatražio je dobrovoljca koji bi dopustio da mu slikaju kosti šake. Na opće zaprepaštenje, od svih prisutnih, većinom muškaraca, javila se barunica Mollinary Vraniczany i hrabro stavila šake pod uređaj.
O ovom i još nekim drugim eksperimentima profesora Salchera možete saznati više u Muzeju grada Rijeke…
Karolina Belinić (kraj 18.st.-prva polovica 19.st.) – poznata i pod nadimkom Karolina riječka, najpoznatiji je ženski lik riječke povijesti. 1813. godine britanska ratna eskadra spremala se bombardirati Rijeku. Karolina se hrabro uputila na britanski zapovjednički brod i ženskim šarmom uvjerila admirala Johna Learda da odustane od tog nauma.
U Rijeci možete vidjeti jednu od topovskih kugli ispaljenih tom prilikom sa britanskih brodova u zidu katedrale svetog Vida…
As srca – tradicionalne karte za briškulu i trešetu poznaju samo muške likove, ali Rijeka oduvijek bila posebna. Ovime odajemo počast slavnim ženama kroz povijest Rijeke. Deviza „Indeficienter-Nepresušni“ nalazi se u riječkom grbu, a ovdje se odnosi na nepresušnu hrabrost srca tih žena.
Kralj Franjo Josip I. (1830-1916) – prikazan je ovdje kao madžarski kralj. Od 1868. Rijeka je bila pod madžarskom upravom zahvaljujući perfidnoj „Riječkoj krpici“. Takvim političkim trikovima Monarhija si je željela produžiti život; no nije joj mnogo koristilo. Svega dvije godine nakon smrti cara i kralja raspala se, a za Rijeku počinju nestabilna vremena…
Madžarski guverner za Rijeku stolovao je u Guvernerovoj palači (danas Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja), na dominantnom položaju nad Kvarnerom…
Ivan plemeniti Zajc (1832-1914) – skladatelj rođen u Rijeci, u kojoj je i živio do 1870. Godine. Zajc je ostavio za budućnost opus od oko 1200 raznih djela za orkestar, komorne sastave, klavir, 19 opera, 26 opereta, scensku muziku, oko 50 kantata , 19 misa, 14 Ave Maria, 200 zborova i 170 solo pjesama. Njegovo ime nosi i Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci.
Njegov spomenik možete vidjeti u parku ispred kazališta; na Koblerovom trgu nalazi se stara gradska vijećnica, kasnije filharmonijski zavod u kojem je Zajc stekao prvu glazbenu naobrazbu…
Posjetite HNK Ivana pl. Zajca
Janko Polić Kamov (1886-1910) – u svoje je doba bio neshvaćen. Njegove drame, pjesme, novele i feljtoni izazivali su javnu sablazan. Danas ga sve više cijene kao jednog od vjesnika modernog senzibiliteta u književnosti, ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu. Njegov roman „Isušena kaljuža“, da je objavljen za autorova života bio bi prvi moderni roman na svijetu. Svoj kratki i burni život završio je u Barceloni.
U Rijeci možete vidjeti njegovu rodnu kuću na Pećinama; kod hotela „Kontinental“ nalazi se njegov spomenik…
As pera – devizom „Scripta manent-zapisano ostaje“ željelo se reći da sve ono zapisano o riječkom povijesti i kulturi ostaje za budućnost, koja će joj onda suditi. To se odnosi na svijetle trenutke umjetničkog nadahnuća podjednako kao i na političke spletke iz burne riječke povijesti.